Endometrijalni karcinom je najčešći invazivni tumor ženskog genitalnog trakta u razvijenim zemljama sveta, a peti po učestalosti maligni tumor žena uopšte.

Kod nas je drugi najčešći karcinom, posle karcinoma dojke u životnom dobu od 51-65 god. Najčešće oboljevaju žene u postmenopauzi ( 2/3),  žene u perimenopauzi ( 1/3),      dok je kod žena mladjih od 40 god veoma redak.

     Incidenca je 22,7 na 100000 žena i ima tendenciju porasta. Povećanu incidencu nalazimo udruženu sa korišćenjem estrogenih preparata kod postmenopauzalnih žena bez progestagena, kao i kod žena sa PCOS ili estrogen sekretujućim  tumorima jajnika. Povećana incidenca od ove bolesti je zapažena i kod žena sa rakom dojke na tretmanu sa tamoxifenom.

     Mortalitet: Karcinom endometrijuma je izlečiva bolest sa 3.4 umrle bolesnice na 100 000, odnosno petogodišnjim relativnim preživljavanjem za sve stadijume od 75%

(Stadijum I –  72%-82%,  stadijum II-  56%- 78%, Stadijum III- 32%- 67% i Stadijum- IV 11%- 58% ).

     Etiologija  Endometrijalni karcinom je češće zastupljen u peri i postmenopauzalnom dobu, pa se smatra da su

  • godine starosti jedan od najznačajnijih faktora rizika. Jednako važan riziko faktor jeste
  • egzogeni unos estrogena, odnosno supstituciona estrogena terapija koja nije balansirana sa progesteronom. Među faktorima koji su povezani sa estrogenim efektima su i:
  • gojaznost, dijabetes, hipertenzija, striktne visokomasne dijete,
  • nuliparitet, rana menarha i kasna menopauza,
  • upotreba tamoksifena,
  • PCOS i tumori koji produkuju estrogen.
  • Žene sa hereditarnim nepolipoznim kolorektalnim kancer (HNPCC) sindromom ( kao autosomno dominantna nasledna bolest) imaju izrazito povećan rizik od endometrijalnog karcinoma, sa kumulativnom incidencom za endometrijalni karcinom između 20-60%.

              Razvoj endometrijalnog karcinoma se odvija preko nekoliko podstadijuma koji se histopatološki difereneciraju kao endometrijalna hiperplazija. Klasifikacija hiperplazija po WHO je:

  • Simplex – jednostavne hiperplazije s rizikom od karcinoma < 1%,
  • Complex – kompleksna hiperplazija (rizik karcinoma između 5% i 10%) i
  • Atypica – atipična hiperplasia (karcinom rizika oko 30%).

Pojam adenomatosis  i  Hiperplasija  I-III više se ne koristi.

Na osnovu kliničkopatološke slike i molekularno genetskih promena, karcinomi endometrijuma su podeljeni u dva tipa, jednostavno nazvanih  tip I i tip II

             Tip I:    90% slučajeva endometrijalnih karcinoma pripada ovoj grupi. Javlja se kod premenopauzalnih i perimenopauzalnih žena, uslovljen je hroničnom estrogenom stimulacijom, a vodeći rizični faktori za njegov nastanak su: ovarijalna disfunkcija, gojaznost, dijabetes i nuliparitet. Najčešće su dobro diferentovani, simulirajući

u histološkoj slici normalne endometrijalne žlezde, pa se zbog toga nazivaju endometrioidni adenokarcinomi.

Imaju dobru prognozu, a prihvaćeni patogenetski put njihovog nastanka je sledeći: povećani nivo estrogena

→ anovulatorni endometrijum → atipična hiperplazija (EIN) → adenokarcinom.

Pretpostavka je da je potrebno da protekne 3 do 5 godina za transformaciju od atipične hiperplazije do adenokarcinoma.

               Tip II: Manje učestali tip karcinoma, od koga oboljevaju žene u sedmoj i osmoj deceniji života.

               Prognostički lošiji od prve grupe tumora, nisu uslovljeni hiperestrinizmom, dijabetesom niti gojaznošću,

a razvijaju se na terenu atrofičnog endometrijuma. Ovoj grupi pripadaju serozni i svetlo ćelijski tip adenokarcinoma.

Klinička slika:

  • Oko 75% žena sa karcinomom endometrijuma je u postmenopauzi. Dakle, najčešći simptom je krvarenje u postmenopauzi.
  • Za 25% karcinoma endometrija kod žena koje su u perimenopauzi ili premenopauzi, simptomi koji upućuju na rak mogu biti suptilniji-normalni menstrualni ciklus se menja sa pojavom produženih, učestalih I intermenstrualnih krvarenja

Dijagnoza  se postavlja osim anamneze i utvrdjenih fakora rizika

  • Ginekološkim pregledom da bi se utvrdilo da li krvarenje potiče iz materice, i koliko je process proširen van materice
  • Transvaginalnim UZ pregledom – kod žena u perimenopuzi – procena endometrijuma i da bi se isključili drugi patološki procesi u maloj karlici ( tumori jajnika i tuboovarijalni abscess). Kod žena u postmenopauzi sa krvarenjem debljina endometrijuma veća od 5mm je vrlo sumnjiva na karcinom endometrijuma, žene koje su na hormonskoj substitucionoj terapiji uključujuću I SERM terapiju ( selektivni modulatori receptora za estrogen, tamoxifen i raloxifen)
  • Histeroskopija i frakcionirana explorativna kiretaža sa histopatološkim pregledom.
  • CT I MRI male karlice kod sumnje na uzanpredovalu bolest..

Lečenje je operativno ( figo stadijum I i II) sa odstranjenjem materice i jajnika ili operativno sa radio i hemoterapijom ( figo stadijuma III i IV)

Prognoza: brojne studije pokazale su da je invazija miometrijuma važan nezavisni parametar prognoze za karcinome

– endondometrijuma koji se nalaze u stadijumu I ili II

Prema nekim podacima, petogodišnje preživljavanje bolesnica sa endometrioidnim karcinomom iznosi

  • 94% ukoliko je karcinom ograničen na endometrijum,
  • 91% ukoliko je zahvaćena unutrašnja 1/3 miometrijuma,
  • 84% ukoliko je zahvaćena srednja 1/3 miometrijuma i
  • 59% ukoliko je zahvaćena spoljašnja 1/3 miometrijuma .

 

Dr Slavica Pešić, ginekolog-akušer

objavljeno: oktobar 2017.